Marc je moj dragi prijatelj, prava karikatura Engleza.
Blijed je, malen, pjegav. Njegova pjegavost još se pojačava ljeti jer čim
osjeti malo sunca, njegova koža reagira pokušavajući stvoriti ten, ali, s
obzirom da je to ipak engleska koža, ne uspije i najbolje što može su sazvježđa
točkica koja izgledaju kao da se netko bavio bojenjem drvenarije, pa za šalu
Marca malo pošpricao pred kraj bojenja. Ima naočale,elegantne, tankih okvira.
Voli parfeme poput Davidoffa. Ima tipično britanski smisao za humor, što znači
da se može dobro našaliti na svoj račun, ali i da su svi u opasnosti da im se
on malo ruga. To su ipak Englezi. Nekoć su bili bolji od svih, a danas više
nisu, ali to vrlo nevoljko priznaju. Pa
On je nerd, ili možda geek, uglavnom kompjuterski je stručnjak.
Po cijele dane radi
s gadgetima, najčešće mobitelima, a plaćaju
ga velike telekomunikacijske tvrtke. I to dobro. Ne samo to, on uz svoju dobru
plaću dobije četiri ili pet tjedana godišnjeg odmora. Četiri do pet!! Ne poznam
nikoga tko ima toliko godišnjeg. Osim toga, ne poznajem nikoga tko bi to mogao
tako dobro iskoristiti kao on. Marc voli putovati. Obišao je već 55 zemalja
svijeta. Jednostavno mora ići nekamo. Hit the road, Jack.
Ne može biti na istom mjestu cijele godine, i želi obići što
više svijeta. Ali unatoč toj misiji, svake godine se vraća u Hrvatsku jer tu mu
je jednostavno jako lijepo.
Bio je u divljinama Afrike. Našao je nekakav smiješno
jeftini resort na pješčanim plažama o kakvima mnogi sanjaju. Imao je svoj
bungalov i kao jedini Englez tamo u to vrijeme osjećao se kao James Bond.
Nažalost, zemlja u pitanju nije bila baš najsigurnija u to vrijeme, ali to je
davalo dodatnu draž svemu tome. Eh, da, i na kraju je jedva stigao do
civilizacije kako bi se ukrcao na avion koji je vozio nekamo bliže Europi.
Bio je i po Europi. Gotovo su ga upucali u Sarajevu dok je
posve nevino šetao ulicom, a u blizini se događao nekakav vrlo dramatični
ljubavni trokut. Nikada to nije ispričao nikome iz svoje obitelji, jer bi mu
mama bez ikakvog pardona oduzela putovnicu.
U Aziji je otkrivao „kakav je zapravo pravi čaj, a ne ona
obojana vodica kakvu mi pijemo u Engleskoj, to je nebo i zemlja!“. Kao što
možete misliti, na ovo zadnje nisam reagirala, već sam odlučila prešutiti,
razmišljajući o tome što ja pijem i što bi sofisticirani Marc o tome mislio.
U Južnoj Americi putovao je u drndavim autobusima preko
prijetećih planina. Ima nevjerojatnih priča taj Marc. Jednom je čak pogladio
krokodila!
Prošlo ljeto Marc je čvrsto odlučio- želi vikendicu. I to u
Hrvatskoj! Priznao mi je to, na kavi jednoga lijenog dana, a ja sam se skoro
onesvijestila od ponosa i sreće. Obišao je cijeli svijet, više puta, i sada se
želi skrasiti baš ovdje. Dođe ti nekako toplo oko srca. Smještaj
u Hrvatskoj je za amatere, vlasništvo je ono što pravi ljubitelji neke
zemlje trebaju imati. Počeo je u glavi slagati kuću iznutra, zamišljajući kakav mu sve oprema i
namještaj trebaju.
PVC
stolarija, odlučio je, i to u zelenoj
boji, da se uklapa, barem izdaleka, u susjedstvo i one stare šarmantne kamene
kuće sa zelenim kapcima. Unutarnja i garažna vrata također zelena, više onako iz fore, namještaj
lijepe smeđe nijanse. Spavaća soba jedna, prijatelji će morati spavati u
dnevnom boravku kad ga posjete, ali tko im je kriv, njegovi krvavo zarađeni
novci su u pitanju. Terasa mora biti velika. Možda malo dvorišta ili vrta, ali
nije nužno, nikad nije bio baš lud za vrtlarenjem…
U tom trenu sam ga
prekinula jer me živo zanimalo na kojoj lokaciji će biti ta njegova (obavezno) novogradnja
i koliko dugo ću morati putovati do njega da ju vidim. Rekao je „Pa ne znam
još. Dolazim ovdje već pet godina za redom, ali nisam još sve vidio. Za još pet
godina vjerujem da ću imati čvrsti stav o pitanju lokacije.“
